Izobrazba je započela još prije osnivanja samostalne Sekcije u ZLH, a od njezinog osnivanja aktivni članovi su stalno sudjelovali u raznim oblicima edukacije iz citologije i to inicijativama za osnivanje nastave, izradom planova i programa to provođenjem nastave.
Sada postoje dva bitna oblika sistematske izobrazbe, a to je:
poslijediplomski studij iz Klinčke citologije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je utemeljen 1967. godine. Do 1985. voditelj je bio E. Hauptmann, a pomoćnik Ž. Danilović (1967/68) i I. Črepinko (1968/69 – 1984/85.). 1985/86. do 1988/89. voditelj je J.Ivić, a pomoćnik S. Audy-Jurković. 1988/89. do danas voditelj je S. Audy-Jurković, a pomoćnik V. Mahovlić. U doba kad je utemeljen obuhvaćao je 556 sati nastave, od čega su 1/3 bile individualne vježbe uz mikroskop, jer je to bio jedini oblik organizirane nastave. Osnivanjem specijalizacije fond sati se smanjio baš na račun tih praktičnih vježbi uz mikroskope.
Unatoč opsežnom teoretskom radu, poslijediplomski studij ne daje dovoljno znanja za samostalno bavljenje sveukupnom citološkom dijagnostikom, nego je potrebno dodatno praktično iskustvo. Zato je bilo potrebno izobraziti samostalne i vrsne stručnjake koji će se baviti svim područjima kliničke citologije u punom radnom vremenu, a to se je postiglo 1974. g. kada je osnovana specijalizacija iz Kliničke citologije. Njezin program je od tada u dva navrata dorađen sukladno suvremenom razvoju struke i potrebama službe na terenu. Specijalisti klinički citolozi nalaze se danas u zdravstvenim centrima većine gradova u Hrvatskoj, a razvijanjem suradnje sa kliničarima, patolozima i stručnjacima drugih laboratorijskih djelatnosti unapređuju i ubrzavaju obradu bolesnika i sudjeluju u praćenju učinka terapije.
U svijetu postoje različiti modeli izobrazbe iz citodijagnostike, počev od onih u trajanju od nekoliko mjeseci do samostalne specijalizacije (kakova se već 25 godina provodi u Hrvatskoj) što je često predmet zanimljivih rasprava na internacionalnim skupovima.
Članovi hrvatskog društva za kliničku citologiju od početka su organizirali i sudjelovali i u drugim oblicima nastave:
– tečajevi iz pojedinih područja citologije (u ginekologiji, hematologiji, endokrinologiji, urologiji, pulmologiji) koji su se kasnije održavali i kao tečajevi trajnog usavršavanja liječnika u sklopu Medicinskog fakulteta, a bili su namijenjeni citolozima, ali i liječnicima drugih struka;
– testiranje citotehničara sa svrhom provjere i održavanja kvalitete rada u ginekološkim citološkim laboratorijima kao i tečaj za njihovo usavršavanje
– u dodiplomskoj nastavi postoji elektivni kolegij “Uvod u kliničku citologiju”, dok citologiju pojedinih područja predaju citolozi u okviru predkliničkih i kliničkih predmeta (npr. Katedra za embriologiju i histologiju, Katedra za ginekologiju i opstetriciju, Katedra za internu medicinu).
Za uspješan rad klinički citološki laboratoriji moraju imati osim specijalista kliničkih citologa još i izobražene citotehničare (citoskrinere). Zato je 1968. g. osnovan 6-mjesečni tečaj za dokvalifikaciju citoskrinera, a od 1981. do 1991. g. organiziran V stupanj ove stručne spreme. Nastojanja da ovaj oblik izobrazbe uđe u VI stupanj nastave za sada su još u tijeku.